Intervju s pedagogom škole
Ajdin: Dobar dan. Možete li nam reći nešto o sebi?
Pedagog: Dobar dan. Ja sam Edin Mujić, pedagog JU Tehničke škole Brčko. U ovoj ustanovi radim sada već više od 7 godina. Iz ove perspektive, djeluje da je taj vremenski period vrlo brzo prošao. Vjerovatno taj osjećaj imam zbog prirode i dinamike posla.
Ajdin: Zašto ste odabrali raditi baš s djecom?
Pedagog: Nakon završetka srednje ekonomske škole bio sam u nedoumici koji fakultet upisati. Nisam prošao kroz proces profesionalne orijentacije tako da nisam razvio svijest o tome koja profesija odgovara mojim sposobnostima i potencijalu. Razmišljao sam o više fakulteta, a izbor je na kraju pao na Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek Pedagogija-psihologija.
Ajdin: Kako se snalazite u našoj školi? Zašto je naša škola na lošem glasu?
Pedagog: Smatram da sam se prilično dobro snašao u našoj školi. U školu sam došao sa jako malo iskustva. Međutim, zbog obima posla u ovoj školi iskustvo se veoma brzo stiče, a samim tim ubrzano razvijate svoje kompetencije. Škola ima oko 900 učenika i 100 zaposlenika. Interakcija je jako intezivna , a pedagog je uključen u većinu školskih aktivnosti tako da ste svakodnevno u situaciji da radite na rješavanju novih zadataka i problema.
Kada je u pitanju loša reputacija naše škole, smatram da je ona rezultat raznih negativnih dešavanja u prošlosti, prije svega sukoba između učenika. U tom kontekstu lično sam imao negativne predrasude o ovoj školi. Očekivao sam da ću biti mnogo zaposlen oko raznih vidova asocijalnog ponašanja učenika. Međutim, po dolasku u školu sam se prijatno iznenadio. Susrećem se sa problemima koji su karakteristični za srednjoškolski uzrast, ali je obim ozbiljnih problema manji od očekivanog.
Ajdin: Možete li nam ispričati neku anegdotu iz Vašeg iskustva?
Pedagog: Iz prve, odnosno druge godine svog rada, nosim sjećanja koja su još uvijek svježa jer su to bili moji prvi susreti i saradnja sa učenicima. Najpozitivnije sjećanje iz tog perioda je učešće u projektu Helsinškog odbroa za ljudska prava. Projekat je podrazumijevao petodnevno druženje sa kolegama i učenicima iz regiona. To je bila prilika da se bolje upoznamo, shvatimo tuđe stavove i razbijemo barijere koje stvaraju političke stranke, a koje u realnosti zapravo ne postoje.
Ajdin: Kakva je saradnja sa profesorima?
Pedagog: Sa većinom profesora imam korektnu i odličnu saradnju. Kada sam tek došao, nisam bio svjestan toga koliko je zahtjevan nastavnički poziv. Vremenom sam bolje upoznavao profesore i izazove sa kojim se susreću, a samim tim naša saradnja je iz dana u dan bila sve bolje.
Ajdin: Na koji način rješavate učeničke probleme? Čime se vodite?
Pedagog: Moj prvi princip je da svakom učeniku pružim priliku da iznese svoju verziju događaja. Ne žurim sa donošenjem zaključaka, jer je svaki slučaj, svaki problem, potrebno dobro istražiti da bi imao realnu predstavu o uzrocima i odgovornostima učenika za određenu problemsku situaciju. Najbitnije je pronaći uzrok koji je doveo do učeničkog problema, a zatim dijalogom analizirati da li se drugačijim postupcima problem mogao izbjeći. U slučaju kada imamo sukob između učenika, najučinkovitijom metodom se pokazala praksa neposrednog razgovora sukobljenih strana u prisustvu pedagoga.
Ajdin: Sa kojim problemom najčešće dolaze učenici?
Pedagog: Najčešći povod dolaska učenika je neredovno pohađanje nastave koje za posljedicu ima smanjenje ocjene iz vladanja. Drugi problemi se odnose na loš uspjeh u učenju, nesređene porodične odnose i poteškoće u komunikaciji sa vršnjacima.
Ajdin: Da li današnja djeca znaju šta žele i čemu teže?
Pedagog: Pozitivno sam iznenađen kada kroz razgovor sa pojedinim učenicima shvatim da oni kao srednjoškolci već imaju realnu predstavu života i svijeta u kojem živim. Takvi učenici imaju konkretne i realne ciljeve i plan kako ih ostvariti. Većina učenika nema konkretan plan za budućnost, nego uopšteno planiraju da po završetku srednje škole pronađu posao ili upišu fakultet.
Ajdin: Šta mislite o današnjem sistemu školovanja?
Pedagog: Današnji sistem obrazovanja je identičan onom od prije 20, 30 godina. Takav sistem u fokusu još uvijek ima memorisanje i reprodukciju činjenica, dok naprednija društva, dakle napredniji obrazovni sistemi, učenika stavljaju u aktivniju poziciju. Od njega traže primjenu stečenog znanja u praksi. Nadam se da će u skorije vrijeme doći do reforme našeg obrazovnog sistema koja će ići u navedenom pravcu.
Ajdin: Za kraj šta imate poručiti našim učenicima?
Pedagog: Trud i upornost su najbitniji faktori za postizanje uspjeha u životu. Najvažnije je da ulažu u sebe, da budu aktivni i otvoreni za nova iskustva nakon kojih će na određeni način biti unaprijeđene ličnosti.
Ajdin Mehaković
Novinarska sekcija